''Poseban je doživljaj piti kafu na mostu, pogotovo u ljetnim mjesecima, kada su dnevne temperature iznad 30 stepeni Celzijusovih''

Sada već davne 1998. godine Bijeljinac Ljubiša Jovanović, tada mladić, razmišljao je kakav posao da pokrene u lokalu u okviru porodične kuće, koja se nalazi odmah uz kanal Dašnica, te je došao na zaključak da želi da otvori kafić – mjesto okupljanja njegove generacije, ali i svih onih koji žele da razgovaraju i druže se u prijatnoj atmosferi. Naziv – „Srebrni dolar“ i tako počinje priča koja traje već 28 godina!

- U Njemačkoj sam kao momak izlazio u jedan kafić koji je nosio naziv „Srebrni dolar“ i odlučio sam da tako nazovem i svoj ugostiteljski objekat. Otvaranje lokala bilo je u januaru 1998. godine i kafić je od samog početka privukao mnogo pažnje među mladima, prvenstveno zbog zabavnog salona u podrumu koji je imao bilijar, pikado, stoni fudbal i druge stvari. Međutim, čar ovog mjesta je u tome što su ti srednjoškolci koji su tada izlazili u „Srebrni dolar“, nastavili kasnije da dolaze sa supružnicima, a poslije i sa djecom, što znači da smo njegovali jednu porodičnu i drugarsku atmosferu – kaže za Dešavanja u Bijeljini vlasnik poznatog kafića „Srebrni dolar“, a danas „Nautilus“, Ljubiša Jovanović.

Jovanović se za naš portal prisjeća i toga kako se pojavila ideja za izgradnju mosta na kanalu Dašnica, u sastavu kafića, koji je jedinstven u Bijeljini i po kojem je „Srebrni dolar“ prepoznatljiv sve ove godine.

Prema njegovim riječima, poseban je doživljaj piti kafu na mostu, pogotovo u ljetnim mjesecima, kada su dnevne temperature iznad 30 stepeni Celzijusovih.

- Na mostu mnogi Bijeljinci pronalaze zonu u kojoj će se koliko-toliko rashladiti, gdje će im biti prijatnije, jer temperatura Drine koja protiče kanalom ne prelazi 20 stepeni i uvijek dolazi do nekog strujanja, vjetra, pa je gostima prijatno – ističe za Dešavanja u Bijeljini Jovanović.

Godine 2020. Grad je pristupio velikom projektu uređenja kanala Dašnica kroz gradsko jezgro, kada je došlo i do rekonstrukcije mosta u okviru „Srebrnog dolara“, ali i mijenjanja naziva kafića.

On naglašava da gotovo da nema Bijeljinca koji nije popio piće u „Srebrnom dolaru“, ali i da je ovaj lokal ugostio mnoge poznate ličnosti tokom svog postojanja. Mnoge su i anegdote vezane za kafić Ljubiše Jovanovića, od vožnji čamcem Dašnicom, do skokova sa mosta nakon raznih opklada, ali najvažnije je da se sve završavalo kroz smijeh i druženje.

- Na neki način se povlačim, moj najstariji sin vodi kafić, a supruga i ja imamo još troje djece. Sada u „Nautilus“ dolazi njihovo društvo, nove generacije, ali naravno da su tu i stalne mušterije koje pamte same početke kafića. Drago mi je da ovo ostaje porodična tradicija i jedna priča koja uspješno funkcioniše blizu trideset godina – zaključuje Jovanović.