U Tuzli je danas počelo obilježavanje 34 godine od zločina muslimanskih snaga nad pripadnicima JNA i egzodusa srpskog naroda mirnom šetnjom sa cvijećem i vjerskim pomenom od 10 do 11 časova.

Na mjestu stradanja na Brčanskoj malti biće  položene bijele ruže i prislužene svijeće nevinim žrtvama.

Ispred Spomen-kosturnica ubijenima u Tuzlanskoj koloni na bijeljinskom groblju u Pučilama u 12.30 časova biće služen parastos i položeni vijenci i cvijeće, nakon čega je predviđeno obraćanje zvaničnika. 

Kolona Jugoslovenske narodne armije koje se u skladu sa prethodnim dogovorom o mirnom odlasku vojske povlačila iz Tuzle napadnuta je 15. maja 1992. kada je ubijeno 59 pripadnika JNA i civila.

Prethodno je postignut sporazum izaslanika upravo formirane Savezne Republike Jugoslavije i muslimanskih vlasti u Sarajevu kojim je usaglašen izlazak JNA sa prostora BiH, zaključno sa 19. maje 1992. godine.

PROČITAJTE JOŠ: SLAVKO NOVAKOVIĆ: Zločin nad Tuzlanskom kolonom bio početak egzodusa Srba iz tuzlanske regije

Motorizovana 92. brigada JNA kretala se iz tuzlanske kasarne „Husinska buna“ u redovnom mirnodopskom poretku, kada je dočekana u zasjedi.

U koloni se nalazilo približno 600 lica, vojnika JNA, njihovih pretpostavljenih, civilnih lica, sa oko 200 vozila.

Napad se dogodio na raskrsnici Brčanska Malta, u trenutku prolaska posljednje trećine kolone koja se kretala od Skojevske ulice, kada su pripadnici muslimanske Teritorijalne odbrane, takozvane „Patriotske lige“ i policije, ničim izazvani, otvorili vatru na kolonu JNA.

Između komandanta kasarne pukovnika Mileta Dubajića i vlastodržaca u Tuzli, precizno je bila utvrđena ruta izvlačenja vojske iz grada, počev od 15:00 tog 15. maja.

Čelnici lokalnih muslimanskih vlasti u Tuzli potom su, naknadno, zahtijevali da JNA dio naoružnja ostavi, što je vjerovatno imalo za cilj da se zasjeda bolje pripremi, pa je izlazak iz kasarne započeo tek u 19.00.

Vatra je otvorena iz okolnih zgrada, čak i sa zgrade bolnice, kako streljačkim naoružanjem tako i „zoljama“ uz upotrebu zapaljivih sredstava.

Ispostavilo se takođe da su duž precizno određene rute prolaska kolone vojske bile postavljene mine.

Snajperisti su pritom ubijali vozače, kako bi blokirali kolonu, da bi uslijedilo paljenje vozila. Napad je trajao oko pola sata. Uslijedilo je ubijanje ranjenih, odnosno preživjelih. 

Tijela žrtava su prebačena na gradsku deponiju tokom noći, a onda buldožerom zatrpana.

O beskrupuloznosti lokalnih vlastodržaca posebno svjedoči činjenica da je napad na kolonu JNA koja se sprazumno povlačila iz Tuzle direktno prenosila lokalna televizija FS-3. Snimci su sačuvani, makar dijelom. 

Nikada nije u potpunosti usaglašeno koliko je žrtava bilo.

U napadu su prema tadašnjim podacima ubijena 54 pripadnika JNA a 78 je ranjeno. Zarobljena su 44 lica, a petorica su ubijena potom, dok su brojni zlostavljani.

Prema navodima optužnice, ubijeno je ukupno 59 pripadnika JNA i civila, iako postoje navodi da je žrtava bilo više.

Posmrtni ostaci 29 lica sahranjeni su u Bijeljini, u spomen kosturnici, ali sudbina niza stradalih, odnosno gdje se nalaze njihovi ostaci, nikada nije razjašnjeno.

Teško ranjen, ali preživjeli iz Tuzlanske kolone, Slavko Novaković rekao je da za srpske žrtve 33 godine u BiH nema pravde, da u takvoj BiH nema ni života za Srbe, uz zaključak da uz tako mnogo nemanja – nema ni BiH.

Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com