Ideja o jednoj zajedničkoj opozicionoj listi za Narodnu skupštinu RS i Parlament BiH, koju promovišu lideri SDS-a i PSS-a, Branko Blanuša i Draško Stanivuković, na prvi pogled djeluje kao recept za pobjedu. Ipak, politički analitičari upozoravaju da bi ovaj potez, umjesto rušenja vlasti, mogao dovesti do gubitka mandata.

Dok opozicija traži „jednu kolonu“, vlast godinama uspješno primjenjuje suprotan model. SNSD i partneri izlaze u više kolona, čime svaka stranka mobiliše svoje biračko tijelo, prelazi cenzus i nakon izbora lako formira stabilnu skupštinsku većinu.

Šta kaže matematika?

Politikolog Velizar Antić ističe da je formula jednostavna: ako više opozicionih stranaka pojedinačno pređe cenzus od tri odsto, zbirno će osvojiti više mandata nego što bi to postigli na jednoj listi.

„Zajednička lista ima smisla samo ako neka stranka rizikuje da ostane ispod cenzusa. U suprotnom, to je matematički štetno“, objašnjava Antić.

Dodatni problem su unutrašnji odnosi. Iskustvo pokazuje da opozicioni lideri teško postižu dogovor o nosiocima lista i kompenzacionim mandatima, zbog čega bi jedna lista mogla otvoriti put novim svađama umjesto sinergiji.

Politička poruka ili izborni recept?

Komunikolog Mladen Bubonjić ocjenjuje da „jedna lista“ bolje zvuči kao slogan nego kao izborni alat.

„Vlast godinama širi biračku bazu kroz više manjih partnera.

Pitanje za opoziciju nije samo forma, već kako privući nove glasove, a ne samo presipati postojeće“, zaključuje Bubonjić.

Čini se da opozicija još uvijek traga za prečicom do pobjede, dok vlast nastavlja da gradi stabilnost na sistemu koji opozicija, sudeći po trenutnim dilemama, još uvijek nije u potpunosti savladala.

Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com