Đođe Nastić iz Bijeljine preminuo je 2. septembra 2019. godine u rodnom Modranu kod Bijeljine.

Ovaj više nego zanimljiv čovjek u penziju je otišao kao kaskader, a portal Dešavanja u Bijeljinikoristi priliku da sačuva od zaborava neke od njegovih interesantnih priča iz života koji je bio sve ''osim običan''.

Bio je mornar, ali je 1961. godine sasvim slučajno otišao na snimanje filma “Tvrđava Samograd” kao kaskader.

Bio je to izazov koji će vrlo brzo postati njegov izbor i odluka da ostane u tom pozivu.

                                                                                                            Đorđe Nastić
Mlad, spreman, željan nesvakidašnjeg, nastavio je taj posao sa beogradskom “Avalom”. U svijetu kaskadera i filma proveo je tri decenije, a posljednji opasan zadatak, padove sa konja, izveo je na snimanju filma “Boj na Kosovu”, nakon čega je otišao u zasluženu penziju.

"Skakao sam sa 50 metara visine iz helikoptera u slapove Krke, u filmu "Izgubljeni", i na startu se povrijedio, ali sam izdržao. Skakao sam sa Savskog mosta na noge, a to je mnogo teže nego na glavu. Na moju sreću, samo sam dva puta bio ozbiljnije povrijeđen, što je u našem poslu veliki uspjeh i sreća", pričao je tada već vremešni Nastić. 

Mnogo je domaćih i stranih filmova u kojima je dublirao ili igrao klasičnog kaskadera. Pričao je da ni sam ne zna o kojem broju filmova je riječ, a "Bitka na Neretvi", "Veliki transport", "Džingis Kan", "Vinetu", "Marko Polo" i slični filmski spektakli samo su dio Nastićeve kaskaderske karijere.

Radio je mnogo, u domaćim filmovima i serijama, ali i stranim, čije su ekipe dolazile da snimaju u Jugoslaviji. Najveći honorar u to vrijeme dobio je kada se snimao "Džingis Kan" na Deliblatskoj peščari. 

Našim ljudima, pričao je tada Nastić, malo je poznato da su neki od najvećih i najgledanijih filmova snimali baš kod nas, u bivšoj Jugoslaviji, kao što je "Džingis Kan", "Vinetu", "Marko Polo", "Zlatna praćka", "Božiji oklop" Džekija Čena i drugi.

Đorđe je bio jedan od ''rijetkih'' kaskadera u to vrijeme, jer drugi kaskaderi nisu bili zainteresovani za filmove gdje se snimaju takozvane masovne scene jer je to, u suštini, bilo najopsanije.

"Kaskaderi u to vrijeme nisu baš rado prihvatili masovne i opasne scene. Najteže je bilo okupiti ekipu za snimanje "Džingis Kana". Tu se radilo na izuzetnoj autentičnosti, kao da je pravi rat, posebno ti sudari kineske i mongolske vojske, sa preko 2.500 statista... Na takvim setovima zaista dođe do velikog meteža, bilo je zaista teško i opasno", pričao je Nastić.

Đorđe je dublirao Berta Lankastera u njemačkom filmu "Der Šut", a bio je dio tima na snimanju "Troje", "Crne šume", te u nebrojeno velikom broju domaćih filmova. 

''U to vrijeme radilo se dosta na sigurnosti, ali scene su obično tako komplikovane da se ne može predvidjeti kako će sve ispasti na kraju i da li će biti manjih ili većih povreda", isticao je tada Đorđe, koji je kroz svijet filma upoznao ili se družio sa tadašnjim velikim zvijezdama filma, te da su mnoga od tih snimanja trajala po nekoliko mjeseci ili nedelja.

Đorđe Nastić je u to vrijeme ''filma'' drugovao sa mnogim filmskim zvijezdama, kao što su Omar Šarif, Sofija Loren, Lex Barker, Bata Živojinoć, Ljubiša Samardžić, Rade Marković i desetine drugih poznatih filmskih zvijezda.

Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com