Kao zavještanje, ostale su riječi majke Milke, koja je preminula u 75. godini života, na Vidovdan, 28. juna ove godine. Iza nje je ostalo svjedočanstvo koje čuva uspomenu na Gorana, ali i na hiljade srpskih majki koje su u ratu izgubile svoju djecu.

- Sve majke su željele da imaju sina kao što je bio moj Goran. Nikad ni sa kim nije bio u svađi. Svakome je pomagao. Govorio je - "majka, kako je dobro kad je mir" - pričala je Milka.

Majka Milka htjela je da njenog sina ne pamte samo po danu kada je stradao, nego po tome kakav je bio dok je živio. Rođen je 22. februara 1974. godine u Ljuboviji. Odrastao je u Pobuđu, u porodici Živka i Milke Spasojević, sa sestrom Gordanom. Odmalena je bio miran, vrijedan i poslušan. Pomagao je roditeljima u svim seoskim poslovima i nikada nije odbijao da pomogne ni komšijama.

- Šta god smo mu rekli, on je uradio. Nije znao da kaže "ne". Svakom je htio da pomogne - pričala je majka Milka.

Goran je pohađao Srednju elektrotehničku školu u Srebrenici. Imao je brojne drugove, i Srbe i muslimane, a nikada nikoga nije dijelio po imenu ili vjeri.

- Kad je bio Vaskrs, tražio je da ofarbam petnaest jaja da ponese svojim drugovima. Svi su ga voljeli. Nikad se ni sa kim nije posvađao, niti potukao - svjedočila je majka o dobroti svoga stradalog sina.

Slobodno vrijeme Goran je provodio sa drugovima ili igrajući fudbal. Navijao je za Crvenu zvezdu, a majka se sjećala da nije mogao proći pored gladne životinje, a da je ne nahrani.

- Nije u školu otišao da nije pticama bacio hljeb i nahranio mačke. Govorio je - "moraju, majka, i one da žive".

Kada su počeli prvi sukobi u okolini Srebrenice, porodica je shvatila da se život mijenja. Milka je posvjedočila o razgovoru sa sinom koji joj je tada govorio koliko je mir najveće bogatstvo.

- Rekao mi je - "oj, majka, kako je dobro kad je mir". Kazala sam mu - "sine, nema ništa preče od mira. Kad je mir, možeš živjeti i raditi bez straha".

Goran je, kao veoma mlad, stupio u redove Vojske Republike Srpske. Treći razred srednje škole završio je u školskoj klupi, a četvrti polagao sa ratnog položaja. I u ratu je ostao isti - prvi da pomogne drugima.

Poginuo je od granate na Igmanu, kao pripadnik Vojske Republike Srpske. Zajedno sa njim tog dana stradala su još trojica njegovih saboraca i rođaka, a zajedno su i sahranjeni u Bratuncu.

- Kad su mi rekli da je Gogo poginuo, samo sam pala. Ne sjećam se ničega. Samo jauka i plača. Činilo mi se da više nema života - svjedočila je majka.

Gubitak nikada nije preboljela. Godinama nije mogla slušati muziku, a svaki odlazak na grob bio je nova rana. Iako je život nastavio dalje, a unuci Goran i Dragana unijeli novu radost u njen dom, Milkina bol nikada nije prestala.

- Kad pozovem unuka Gorana, nešto me presječe. Kao da opet dozivam svoga sina. Ali ponosna sam što je bio dobar čovjek. Ako me pitate po čemu ga pamtim, pamtim ga po tome što nikome nije znao reći "ne" - pričala je majka.

Nedugo nakon što je za Memorijalni centar Republike Srpske ostavila svoje svjedočanstvo, Milka Spasojević preminula je na Vidovdan.

Iza nje su ostale riječi jedne majke koja je više od tri decenije nosila bol za izgubljenim sinom i svjedočanstvo koje će trajno čuvati uspomenu na Gorana, ali i na žrtvu srpskih majki u Odbrambeno-otadžbinskom ratu.

Direktor Memorijalnog centra Republike Srpske Denis Bojić uputio je iskreno saučešće porodici Spasojević, navodeći da svjedočanstvo majke Milke ima nemjerljivu vrijednost.

- Kada jedan svjedok ode, a njegova priča ostane zabiljžena, sačuvali smo dio istine za budućnost. Upravo zato svako svjedočanstvo ima nemjerljivu vrijednost - ne samo za porodice žrtava, već i za istoriju srpskog naroda - istakao je Bojić.

Kompletno svjedočanstvo dostupno je na zvaničnoj stranici Memorijalnog centra Republike Srpske.

Memorijalni centar poziva sve porodice koje su u Odbrambeno-otadžbinskom ratu izgubile svoje najmilije, bilo kao borce, ili civile, da se obrate Memorijalnom centru Republike Srpske putem imejl adrese komunikacije@mcrs.vladars.rs. Vaše priče, uspomene i sjećanja čine temelj kolektivnog pamćenja, doprinose istorijskoj istini i služe kao vječni podsjetnik na žrtvu koju je srpski narod podnio za svoj opstanak i slobodu, podsjećaju iz ovog centra.

Dešavanja u Bijeljini
Izvor: rtrs.tv