Pisac i akdemik Dragan Damjanović otkrio značaj magaraca i koza za ljude -Olgica za vijekovna iskustva (foto)
2026-07-18 15:37:00
U vremenima kada se sve više ljudi vraća prirodi i tradicionalnim vrijednostima, Olgica Baštovanović Samoilović odlučila je da svoje znanje, iskustvo i ljubav prema životinjama pretoči u prirodnu kozmetiku. Od magarećeg i kozjeg mleka pravi kreme, sapune i preparate za njegu lica, tijela i kože, oslanjajući se na vijekovna iskustva i savremena saznanja o blagotvornim svojstvima ovih dragocjenih namirnica, rekao je u Kragujevcu čuveni srpski spisatelj, autor više od 30 romana, akademik Dragan Damjanović, predsjednik Srpske kraljevske akademije naučnika i umjetnika.
Akademik Damjanović je istakao „Olgica s ponosom treba da nosi i da se ponosi nagradu „Dr Draga Ljočić“ Srpske kraljevske akademije, koju je dobila, kako ističe, gle slučajnosti, po povratku iz Egipta“.



-Upravo ta iskustva su podstakla Olgicu da prirodi vrati ono što ona čovjeku nesebično daruje -kazuje akademik Damjanović. - Njeni proizvodi nastaju bez žurbe, sa mnogo pažnje i vjere da je priroda i dalje najbolji saveznik zdravlja i ljepote. Posebno mjesto u ovoj priči ima i magarac – životinja koja je vijekovima bila nezamjenljiv pratilac čovjeka. Narod kaže: „Tvrdoglav kao magare.“ Ali ta poslovica, možda, nije nastala zato što je magarac nerazuman, već upravo suprotno – zato što neće da krene tamo gdje osjeća opasnost. Njemu nije najvažnije koliko je tovar na leđima težak, već kojim putem treba da ide. Ako procjeni da put nije bezbjedan, staće i neće krenuti, ma koliko ga čovjek nagovarao.
U narodu postoji i vjeovanje da magarac ima neku vrstu „senzora“ koja mu pomaže da prepozna opasan teren. Nauka nije potvrdila postojanje takvog senzora, ali je poznato da magarci imaju izuzetno razvijen sluh, dobro pamte puteve i veoma oprezno procjenjuju teren. Zbog toga rijetko ulaze u klanac ili na nesiguran put ako osjete opasnost.
Kada su njegov sin Stefan, danas doktor nauka i sveštenik, istraživali put Trojeručice od Studenice do Hilandara, i sami su se uvjerili u tu osobinu. Kretali su se stazama kojima je, prema predanju, magarac nosio ikonu bez pratnje čovjeka, iako tim putem nikada ranije nije išao.
-Taj doživljaj ostavio je snažan utisak na nas jer je magarac mnogo više od obične životinje kojoj se tovari on je simbol strpljenja, sigurnosti i pouzdanog izbora pravog puta. Magarac je poznat po svojoj izuzetnoj opreznosti. Za razliku od konja, rijetko će ući u klanac ili na opasan i nepoznat teren ako procjeni da postoji rizik. U narodu postoji verovanje da magarac ima neku vrstu „senzora“ u ušima, koji mu omogućava da osjeti opasnost i na velikoj udaljenosti. Iako nauka nije potvrdila postojanje takvog senzora, magarci imaju veoma razvijen sluh, odlično zapažaju okolinu i često će zastati ili izabrati zaobilazan put umesto da uđu u tesnac ili klanac ako procjene da nije bezbjedan. Upravo zbog te opreznosti stekli su reputaciju izuzetno mudrih i sigurnih životinja. Narod često kaže: „Tvrdoglav kao magare.“ Ali ta poslovica nije nastala zato što je magarac nerazuman, već upravo suprotno – zato što neće da krene tamo gde osjeća opasnost. Njemu nije najvažnije koliko je tovar na leđima težak, već kojim putem treba da ide. Ako proceni da put nije bezbjedan, staće i neće krenuti, ma koliko ga čovjek nagovarao.
To saznanje smo otkrili Stefan i Dragan, i iz razgovora sa čuvarima u „Carstvima magaradi“, kada su im pojasnili, to su oni potvrdili. Isto im je potvrdio i pukovnik Aca Petkovski, najbolji vojni topograf JNA devedesetih godina. Jer, istražujući Put Trojeručice od Studenice do Hilandara, imali su priliku da se u to i sami uvjere. Išli su stazama kojima je, prema predanju, magarac nosio ikonu bez pratnje čovjeka, iako tim putem nikada ranije nije išao. Upravo taj doživljaj ostavio je snažan utisak o nevjerovatnoj sposobnosti magarca da sigurno procjenjuje teren i bira najbezbjedniji pravac kretanja.
-Olgica je napravila najbolji „sinfoniju“ ne samo između čovneka i prirode, već ju je oplemenila blagotvornošću za dušu i tijelo, savršen miris i osjećaj, koji nas, uz molitve, približuje Bogu -poručuje akademik Damjanović. -Ništa ljepše nije nego kad je, već za njenu prvu kozmetiku, naš slavni književnik i akademik Dobrica Ćosić rekao da „najprijatnije, najljepše i najumilnije miriše na našu Srbiju“.A, koza je spas za ljude.Naši najmudriji i najnadereniji ljudi rođeni su u kršu, gdje, kako se kaže popularno, rađaju samo koza i loza.Koza je, kažu eksperti, jedini živi stvor kod kog nikad nije i nigdje registrovan karcinom.Sve je to znala naša Olgica, došavši do saznanja koja je pretočila u stvarnost za dobro čovječanstva.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
Komentari
Budi prvi koji će komentarisati ovu vest!