Dok se javnost pita može li SDS, kao najveća opoziciona stranka, uopšte okupiti i konsolidovati opoziciju, sve je očiglednije da ova partija ne uspijeva ni da uredi sopstvene redove.

Još od izbora 2014. godine, kada je kandidat bio Ognjen Tadić, pa zatim 2018. sa Vukotom Govedaricom, jasno je da su izborni porazi SDS dobrim dijelom rezultat unutrašnjih opstrukcija.

Kandidati su padali ne samo pod pritiskom vlasti, već i zbog trgovine, preleta i ličnih interesa unutar same stranke – gdje su pojedinci zarad lične koristi ili ustupaka vlasti SNSD-a direktno radili protiv sopstvenih kandidata. Uprkos povremenim pokušajima da se takva praksa suzbije, SDS se tog tereta nikada nije istinski oslobodio.

SDS stalno gasi velike i male požare, ali nikako da ih ugasi.  Jedan od posljednjih primjera dolazi iz Gacka, gdje su tokom prošlog mjeseca članovi stranke podnijeli neopozive ostavke na funkcije u Glavnom odboru i Skupštini, jasno ukazujući na duboko nezadovoljstvo unutar partije.

Tu je i posljednja sjednica Predsjedništva ove stranke, na kojoj, uprkos jednoglasnoj podršci brojnih gradskih i opštinskih stranačkih odbora da proglasi kandidaturu za predsjednika Srpske na predstojećim opštim izborima, lider SDS Branko Blanuša to nije uradio, čime je pogaženo sve ono o čemu se mjesecima, jasno i glasno, govorilo.

Takav zaokret, prema ocjenih mnogih, ne djeluje kao strateška fleksibilnost, već prije kao znak slabosti. 

Dodatnu težinu cijeloj situaciji daje i izjava gradonačelnika Bijeljine Ljubiše Petrovića, koji otvoreno tvrdi da postoje ljudi unutar SDS koji žele da mu vide leđa.

“Korumpirani funkcioneri”

Novinar Goran Dakić, odgovarajući na pitanje Srpskainfo da li SDS ima snage da se izbori sam sa sobom, odgovara: nema.

-Naprosto, unutar samog SDS ne postoji dovoljno snažna potreba, dovoljan krug ljudi koji može da se izbori sa unutarstranačkim problemima. Ono što je prije nekoliko godina počelo odlascima korumpiranih funkcionera SDS u druge stranke i izbacivanjem pojedinih članova SDS iz stranke, poput Jerinića i Obrena Petrovića, trebalo je da se nastavi u nekom narednom periodu i da se ta stranka očisti od svih kadrova koji joj ne pripadaju suštinski, odnosno, onih koji su eksponenti drugih politika unutar SDS. Tu, prije svega, mislim na neke bezbjednosne strukture, ali i na šrafove SNSD koji su labavo pričvrljeni na SDS motoru – kaže Dakić.

Nijedan predsjednik SDS, nastavlja Dakić, nije imao snage da to uradi, a smatra da neće ni Blanuša. 

-Ako ovo nije zadnji ekser koji je udaren u sanduk SDS, onda je sigurno jedan od posljednjih i ne vidim način kako će ova stranka da izađe iz sopstvene krize sa kojom bi, po svojoj logici i sili, trebao sam da se izbori, a ne da čeka da to neko drugi uradi umjesto njih – rekao je Dakić.

“U funkciji PDP”Politički analitičar Radomir Nešković kaže da SDS,  s ovim rukovodstvom, nije u stanju da objedini opoziciju, ali ni da konsoliduje svoje redove. 

-SDS u koaliciji sa PDP služi da donosi neophodan broj glasova.

A kada se završe izbori, PDP kadrovi uzimaju funkcije na osnovu tih glasova. I tako je SDS već 20 godina u funkciji PDP. Zašto je to tako? Ne znam da li iko zna odgovor na ovo pitanje.  Zato nisu u stanju ništa da urade – kaže Nešković.

On se osvrnuo i na posljednju sjednicu Predsjedništva stranke.

-SDS je donio zaključke koji su u funkciji PDP, odnosno, u funkciji toga da Stanivuković bude kandidat za predsjednika Republike Srpske, umjesto da kažu da Blanuša bude kandidat – kaže Neškvoić.

On kaže da je glavno uporište SDS Bijeljina sa Ljubišom Petrovićem, zbog čega mu želje pojedinaca, da ga isključe iz stranke, prevazilaze granice zdravog razuma.

– Drugo uporište je Teslić sa Milanom Miličevićem. Miličevića su smijenili, a sada bi Petrovića da isključe. To prevazilazi granice zdravog razuma – kaže Nešković.

Dešavanja u Bijeljini
Izvor: srpskainfo.com