Cvija Kandić ispratila je tri sanduka sa tijelima majke i dvojice braće.

- Nekoliko mjeseci kasnije ispratila je i četvrti - sanduk svog supruga Milojka. U periodu kraćem od osam mjeseci ostala je bez majke, dvojice braće i muža, noseći do danas teret sjećanja na porodičnu tragediju koja je zauvijek promijenila njen život.

Prije rata, Cvija je živjela mirnim porodičnim životom. Odrasla je u brojnoj porodici sa četiri brata i sestrom, a nakon udaje za Milojka Kandića, zajedno su stvarali dom i porodicu.

- Živjeli smo lijepo. Sve smo imali. Spremali smo sinu da pravi kuću. A onda se zadesio rat - prisjeća se Cvija.

Najteži dan u njenom životu bio je 8. avgust 1992. godine. Tokom napada na Јežešticu stradali su njena braća Dragan i Anđelko Mlađenović, pripadnici Vojske Republike Srpske. Istog dana stradala je i njihova majka Savka, civilna žrtva rata. Dok su se članovi porodice opraštali od poginulih sinova, za Savkom se još tragalo. Njeni posmrtni ostaci pronađeni su tek četrdeset dana kasnije.

- Poslije četrdeset dana mater smo našli u trnju - svjedoči Cvija.

Bol zbog gubitka majke i braće nije stigla ni da proživi do kraja, a nova tragedija već je stigla na njen kućni prag. 19. marta 1993. godine poginuo je i njen suprug Milojko Kandić. Tako je ostala bez čovjeka sa kojim je dijelila život, podizala djecu i gradila budućnost.

Ostala je sama da nastavi dalje, noseći brigu o porodici i uspomenu na one koji se nikada nisu vratili kući. I danas, više od tri decenije kasnije, kaže da nema dana kada ne pomisli na njih.ž

- Šta god da se obavlja, mi plačemo. Nema onog veselja kao nekad. Omladina može nekako da pređe preko toga, ali mi stariji ne možemo - kaže Cvija.

Uprkos svemu, Cvija sa ponosom govori o svojoj djeci, unučadima i praunučadima. U njima vidi nastavak života koji su njeni najmiliji branili i za koji su dali najveću žrtvu.

Upravo zato svoje svjedočanstvo ne doživljava samo kao priču o ličnom bolu, već i kao zavjet da imena Savke, Dragana, Anđelka i Milojka ostanu upamćena. Јer, kako sama kaže, čovjek može naučiti da živi sa tugom, ali nikada ne može zaboraviti one koje je volio.

Kompletno svjedočanstvo Cvije Kandić, dostupno je na zvaničnoj stranici Memorijalnog centra Republike Srpske.

Povodom obilježavanja 34 godine od stradanja Srba u srednjem Podrinju i Birču, Memorijalni centar Republike Srpske prikazaće serijal do sada nedovoljno poznatih svjedočanstava široj javnosti o stradanju srpskog naroda na ovom prostoru tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata.

Svjedočanstva će biti objavljivana svakodnevno na digitalnim platformama Memorijalnog centra Republike Srpske.

Centralna komemoracija u sjećanje na stradanje 3.267 Srba srednjeg Podrinja i Birča, biće održana u Bratuncu 4. jula, uz ovogodišnju poruku - "U Bratunac se ne zove, u Bratunac se ide".

Dešavanja u Bijeljini
Izvor: rtrs.tv